Da se svjetska vlastela vjesto sluzi svim sredstvima ukljucujuci i religiju kako bi pokupila sto vece bogatstvo, odavno je vec poznato. Prodaja indulgencija (oprosta smrtnih grijehova) rimokatolicke crkve u srednjem vijeku samo je jedan primjer vjestine prevare koja se odvno ustolicila i u ovoj drevnoj instituciji.
I pored toga sto mnogi vjeruju da je danasnja katolicka crkva u tom smislu drugacija od onog iskvarenog i monstruoznog srednjevijekovnog inkvizitora i krstasa, sve je vise onih koji tvrde da se tu nista nije promenilo.
Razlika je mozda samo u perfidnijem nacinu djelovanja, ali je cilj ostao isti - NOVAC!
Kako je kraj 20. i pocetak 21. vijeka vrijeme Novog Otkrivenja, otkrijmo jos jednu neprijatnu istinu.
Najveca misionarka 20 veka, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1979. i osoba oko cijeg zivota je i prije smrti stvoren kult svetice, Majka Tereza je svakako osoba koja na citavoj planeti slovi kao simbol isposnistva i skromnosti.
Da li je to sve bila igra za medije i dobar marketing pomocu koga je Vatikan inkasirao desetine miliona dolara?
Jos 1995. godine (dok je Majka Tereza bila ziva) objavljena je u Londonu knjiga: "Poziv misionara: Majka Tereza u teoriji i praksi", od Kristofera Hajcinsa (The Missionary Position: Mother Teresa In Theory And Practice, Christopher Hitchens). Hajcins je kolumnista magazina "Vanity Fair".
U knjizi se autor otvoreno zapitao zasto je ona uopste dobila Nobelovu nagradu za mir kada cilj njenih aktivnosti nikada nije bilo uspostavljanje nekog mira. (Da samo napomenem da je danasnji predsjednik Nobelove fondacije clan Bilderberg grupe). Hajcins navodi da je u svom govoru prilikom primanja ove prestizne nagrade ona izjavila:"Abortus je najvece zlo i najveci neprijatelj mira… Jer ako majka moze da ubije sopstveno dijete, sta nas moze sprijeciti medjusobnog ubijanja? Nista."
To je, dakle, bila njena borba za mir(?!)
Borba protiv abortusa je bila okosnica svih njenih aktivnosti. Na jednoj velikoj javnoj misi na otvorenom u Irskoj, 1992. godine izjavila je: "Obecajmo Nasoj Dami koja tako voli Irsku da u ovoj zemlji vise necemo dozvoliti ni jedan abortus, niti kontracepciju!" Ovo je za Hajcinsa najbolji dokaz kako Majka Tereza uopste nije zeljela da vidi kako veliki broj djece u siromasnim zemljama, kao sto je Indija, vodi jos vecem siromastvu. Tako se ona bas u Indiji uporno zalagala za sto vise djece koju je smatrala "bozijim darom", jer bog uvek daje: "Nikada ne moze biti dovoljno djece. Sve sto je zivo na Zemlji njegova je volja!"
Kamere
svjetskih medija su biljezile Majcinu radost zbog "bozijeg dara".
OGROMAN NOVAC OD DONACIJA KAO DA NE POSTOJI
Zna se da je Majka Tereza primila donacije koje se mjere destinama miliona dolara. Zna se i da je sav novac zavrsavao na racunima vatikanskih banaka, ali ni jednom oditoru nije nikada dozvoljeno da ove racune pregleda? Navodno, Majka Tereza to nije dozvoljavala. Valjda je to smatrala bogohuljenjem ili nesto slicno.
Svejedno, niko ne zna kako je novac trosen.
Iako se tim novcem moglo izgraditi mnogo sirotista sa adekvatnim sanitarijama i vjerovatno vise vrhunski opremljenih bolnica u Bengalu, nije izgradjena niti jedna. Gradjeni su samo skromni sabirni centri.
Dobrovoljci koji su sa Majkom Terezom radili u Kalkuti, opisali su njen "Dom za umiruce", kao koncentracioni kamp nalik onom u Belsenu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tu nije bilo cak ni stolica, ni medicinske opreme, ni lijekova... Samo poljski kreveti i ljudi koji su umirali.
Zapravo nikakva medicinska pomoc ili lijek vise od aspirina, nije se tu moglo dobiti. I, naravno, sirotinjska supa skuhana u improvizovanoj kuhinji koju su dobrovoljci sami snabdijevali.
Razlog za ovo je, po Hajcinsu, sto "Misija milosrdja" Majke Tereze i nije imala za cilj da se ljudima zaista pomogne, niti da se siromastvo iskorijeni, vec je poenta bila u promovisanju vjere u boga i rasprostiranju kulta patnje koji je zasnovan na potcinjavanju, nemoci i smrti.
Odrasla
"bozija djeca" u Kalkuti u "Domu za umiruce". Nema lijekova,
nema infuzije, nema doktora... Samo milosrdne sestre i bozija volja.
Umrite u
miru uz boziji blagoslov. Lijekovi vam nisu potrebni kad imate boga koji vas
voli i poziva na nebo. Da li su ovo mozda rijeci koje su katolicki sluzbenici
upucivali ovim mucenicima?
Majci Terezi ili onima koji su stajali iza ideje njenog misionarstva bila je potrebna ova zastrasujuca slika umirucih i teske sirotinje Treceg svijeta, kako bi se aktivnosti Majke Tereze mogle prikazati sa sto jacim utiskom. Putem medija koje kontrolise mocna svetska oligarhija ukljucujuci i Vatikan, ove slike je vidio citav svijet. Kome su ova slike bile namijenjene? Da li samo donatorima, da bi se izvuklo sto vise novca ili samim vjernicima kako bi podstakle njihovu saosecajnost?
Sirotinjska
posuda za supu, mracna prostorija, oskudan lezaj, pozrtvovana sirota misionarka
nazvana Majka... Odlicna podloga za vrhunsku fotografiju koja zasluzuje nagradu.
Vrhunska manipulacija od koje su mnogi imali koristi, dok su glavni likovi -
zaista umirali u mukama.
MILOSRDNE SESTRE U FUNKCIJI PATNJE
I Suzan Silds koja je devet godina radila kao katolicka milosrdna sestra za "Misiju milosrdja" Majke Tereze, napisala je neka svoja zapazanja u tekstu: "Kuca iluzija Majke Tereze".
Suzan Silds je Misiju napustila 1989. zgadjena onim sto je tamo otkrila i saznanjem da ogromne donacije za siromasne i bolesne zapravo nikada nisu stigle na svoje odrediste.
Silds navodi da su tri fundamentalna ucenja uticala na milosrdne sestre i njihovu totalnu odanost radu Majke Tereze.
Prvo je vjerovanje da sto je sestra poslusnija to je "bozija volja" ispunjenija.
Drugo je vjerovanje da se jacom patnjom vise utice na boga, te da sama patnja boga cini sretnim. Tada on dodeljuje vise milosti covjecanstvu.
Trece je vjerovanje da svaka ljubav prema ljudima i bezgranicno pomaganje znaci stavljanje covjekove ljubavi ispred bozije, odnosno mijesanje Covjeka u Boziju ljubav. Bog je taj koji pomaze i daruje (ali i kaznjava i lisava), on i lijeci i razbolijeva i u to Covek ne treba da se mijesa.
(Podsjetimo, kada je Martin Luter preveo Bibliju sa starog latinskog i grckog na njemacki, otkrio je da ovakva ucenja tamo uopste nisu zapisana).
Ova lazna vjerovanja nije izmislila Majka Tereza vec je to ustanovio jos stari srednjevijekovni Vatikanski Koncil, i ali ona se ocigledno i dalje sprovode iako u Vatikanu to zvanicno vise nije danasnje ucenje katolicke crkve.
Koliko su ova ucenja opasana svjedoci Suzan Silds:
"Kada bi neka sestra prihvatila ova lazna vjerovanja, bila bi u stanju da cini bukvalno sve. Dozvolila bi sebi da narusi sopstveno zdravlje, zapostavi one kojima se zaklela da sluzi, mogla bi potpuno da iskljuci svoja osjecanja i sopstvene misli. Mogla bi lako da natjera druge na patnju, da potkazuje svoje koleginice, sa lakocom izgovara lazi i ignorise sve zakone i regulative". (Nije li ovo bio drevni mind control?)
Zene iz
mnogih drzava pridruzile su se Majci Terezi u fanaticnom vjerovanju da ce sluzeci
bolesnima i siromasnima biti blize bogu. Da li je njegovanje vjerskog fanatizma
bilo krajnji cilj rada Majke Tereze?
Isposnistvo je bilo temelj na kome je pocivao rad "Misije milosrdja" Majke Tereze. Tako su sestre ucene da ni o cemu ne brinu unaprijed , da nista previse ne traze i ne sakupljaju nikakva materijalna dobra, jer bog misli na njih i darivace ih svim sto im je potrebno, kada za to dodje vrijeme, naravno.
Tako su jednog ljeta casne sestre Majke Tereze koje su zivjele u predgradju Rima dobile od donatora vise sanduka paradajza nego sto su bile u mogucnosti da distribuiraju poljskim kuhinjama sirom svijeta. Nikome od komsija nije trebao taj paradajz jer je ta godina bila veoma plodna.
Sestre su odlucile da paradajz konzerviraju radije nego da puste da propadne. Ali kada je Majka Tereza za to saznala nije bila zadovoljna. Smatrala je da se na taj nacin iskazuje nepovjerenje prema "bozijoj brizi".
Mnogi su im slali velike novcane donacije vjerujuci da time zaista pomazu siromasne.
Suzan Silds je bila zaduzena da biljezi donacije i pise velikim donatorima pisma zahvalnosti. Knjigovodstvo je vodjeno iskljucivo obicnom olovkom koja se moze brisati - zbog stednje papira(!)
Na cekove koji su iznosili preko 50 000 dolara pisala je priznanice. Ponekad bi donator prijateljski zvao telefonom da provjeri da li su dobili njegov cek, vjerujuci da je donacija od 50 000 dolara bila posebno primijecena. Suzan Silds , medjutim, kaze da je tada imala veliki problem da se prisjeti bas tog donatora, jer su dobijali mnogo takvih cekova, pa i sa daleko vecim iznosima.
Sama Majka Tereza nikada javno nije trazila novac za svoju kongregaciju, ali je uvijek ohrabrivala ljude da se zrtvuju sve "dok ta zrtva ne zaboli". Mnogi vjernici su tako , iako su i sami bili siromasni ljudi, imali potrebu da odvoje od sopstvenog skromnog imetka i daju za one koji gladuju u Africi, za zrtve poplava u Bangladesu, ili za sirotiste u Kalkuti.
VECINA TOG NOVCA JE ZAVRSILA NA BANKOVNIM RACUNIMA VATIKANA.
Zaposlenima u "Misiji milosrdja" je cesto stavljano do znanja da njihova kongregacija dobija mnogo vise novca od ostalih upravo zbog posebne "bozije naklonosti" prema Majci Terezi, u sta su mnoge sestre i vjerovale.
Sve ogromne donacije koje su se slivale na racun "Misije milosrdja" nisu imale nikakvog udjela na zivot misionarki, gde vecina sestara nije ni znala koliko novca je pristizalo. One ne samo da su zivjele asketski, vec bukvalno sirotinjski. Silds kaze da su sestre imale po tri haljine koje su prane i krpljene sve dok nisu postale potpuno pohabane i nacickane zakrpama. Odjecu su prale same na ruke, na najprimitivniji nacin. Za licnu higijenu mogle su dnevno koristiti samo jednu kofu vode. Bilo kakve zdravstvene kontrole ili posjete zubaru smatrane su cistim luksuzom.
Volonterka
Ana Grant sa kolegama u Kalkuti pere ves na najprimitivniji nacin. To je od
njih zahtijevala kongregacija Majke Tereze.
Na Haitiju su tako sestre koristile sivace igle sve dok nisu postale toliko tupe, da su im nanosile i dodatni bol. Vidjevsi to mnogi volonteri su zeljeli da nabave o svom trosku nove igle, ali su sestre to morale da odbiju. Bila je potrebna patnja i mucenje.
Sestre su morale da mole lokalne trgovce da ih snabdiju osnovnim potrepstinama, kao da nisu imale nikakvih sredstava. U jednom slucaju kada su ostale bez hljeba od donatora, otisle su u lokalnu radnju da zamole za hljeb. Posto je njihov zahtjev bio odbijen, nadlezni je izdao OBJAVU da se tog dana iz jela izostavlja hljeb i jede samo supa.
Od aviokompanija Kongregacija je trazila da prevozi sestre i teret besplatno. Od doktora i medicinskih tehnicara je trazeno da snose troskove za lijekove ili da se to naplati iz fondova odredjenih za religiju.
Od radnika je trazeno da rade besplatno ili po najnizoj mogucoj cijeni. Misija se maksimalno oslanjala na volontere koji su satima radili u dnevnim kampovima, poljskoj kuhinji, sklonistima.
Iako izmuceni sopstvenim teskim zivotom, mnogi seljaci posvetili su veliki dio svog rada da bi dodatno opskrbili hranom kuhinju "Misije milosrdja". Vjerovali su da bez njih sestre iz kongregacije Majke Tereze ne bi imale sta da jedu.
Sild pise i da im je Uredba Kongregacije zabranjivala da traze vise od onoga sto je najneophodnije, ali milioni dolara donacija, koje se takodje mogu smatrati posljedicom trazenja, sakupljani su na racun banke i kao da nisu postojali.
Tako siroti i bolesni ljudi za koje je sakupljana pomoc u stvari korisceni samo kao alatka pomocu koje se odrzavala "svetost" Misije.
"Majka
Tereza nije bila prijatelj siromasnih, vec prijatelj siromastva"
tvrdi Hajcins.
Zbog svega ovoga, mnoge od sestara koje su beskrajno vjerovale Majci postale su vremenom psihicki slomljene licnosti. Osjecale su da su izdane u svojoj vjeri, jer vise nisu mogle da vjeruju da je bog izdao neka naredjenja koja su im u njegovo ime prosljedjivana.
Sumnjati u Majku Terezu znacilo je da im nedostaje vjera, jos gore imale bi osjecaj krivice. Zato su svaku mogucu primjedbu smjesta stavljale po strani nadajuci se da ce jednog dana razumjeti zasto je Majka Tereza zeljela da sakupi toliki novac, kada ih je sve sama poducavala da cak sakupljanje i cuvanje paradajza znaci nedostatak povjerenja u bozansku sudbinu.
"Mnoge sestre koje su shvatile prevaru, nisu imale hrabrosti da sve to napuste, vecina njih nije ni imala bilo kakvo obrazobvanje da bi imala sta drugo da radi", zapisla je Silds.
Pa, gdje da ide onaj kome je stalo do morala i milosrdja?
STA FALI UKRADENOM NOVCU?
Ovakvo Majcino licemjerje nije bilo jedino, pa autor pominje i Majcinu posjetu Haitiju i njenu podrsku Papa Doku Divalijeu haicanskom diktatoru koji je imao privatnu vojsku i koji je i bio najveci uzrok velikog siromastva i nesrece na Haitiju.
Majka Tereza se nije libila ni velike novcane donacije od ukradenih para koju joj je proslijedio Carls Kiting, veliki katolicki fundamentalista, aktivista Republikanske stranke u Americi, advokat i bankar koji je 1989. osudjen kada je otkriveno kako je preko "Lincoln savings" pokrao veliki broj klijenata.
Majci Terezi je dao donaciju od milion i dvjesta hiljada dolara i omogucio joj da koristi njegov mlazni avion.
Ne samo da Majka Tereza nije smatrala da ukradeni novac koji je dobila kao donaciju treba da vrati, vec je pokusala da svoje blagosloveno ime iskoristi kako bi uticala na sudiju da postedi dobrog donatora Kitinga.
Napisla je i pismo sudiji Lensu Ajtou trazeci za Kitinga blagost:
"Ja ne znam nista o poslovima gospodina Carlsa Kitinga ili o stvarima kojima se vi bavite. Ja samo znam da je on bio ljubazan i velikodusan prema Bozijoj sirotinji i uvek spreman da pomogne kad god je to bilo potrebno.Zbog toga ja ne zelim da ga zaboravim sada kada i on i njegova porodica pate. Isus nam je rekao: "Sta god da uradis, makar i minimalno, za moje bratstvo UCINIO SI TO MENI".
Tako je Majka Tereza zamolila sudiju Ajtoa "da ucini ono sto bi Isus ucinio".
Valjda da mu oprosti kriminalne grijehe?
Jedan od tuzilaca nije bio bas tako fasciniran kultom Majke Tereze pa joj je napiso pismo opisujuci patnju i ocaj 17 000 gradjana od kojih je Kiting ukrao 252 miliona dolara:
" Vi podsticete suca Ajtoa da uzme u obzir svoja osjecanja i ucini ono sto bi Isus uradio.
Ja pred Vas postavljam isti izazov.
Zapitajte se sta bi Isus uradio ukoliko bi bio u prilici da okusi kriminalno voce? Sta bi Isus uradio ako bi saznao da je dosao u posjed novca koji je ukraden? Sta bi Isus uradio da ga je pokrao lopov kome bi on trebalo da olaksa savjest svojom miloscu? "
Tuzilac je javno trazio od nje da vrati pokradeni novac i stavi ga na raspolaganje pravim vlasnicima.
Na ovo pismo Majka Tereza nije odgovorila, a novac je zadrzala.
Hajcins opisuje i politicke aktivnosti Majke Tereze kada se zalagala protiv anti -frankistickih snaga u Spaniji, kao i njenu posjetu Nikaragvi i Gvatemali kako bi ublazila osude za teska zvjerstva Kontrasa i njihovih "Odreda smrti" (koje je krisom pomagala i naoruzavala CIA). Afera Iran-kontra (o pokusaju CIA da krisom trguje sa Iranom dok im je SAD drzao trgovinske sankcije i time finansira Kontrase u Nikaragvi) dobro je prodrmala tadasnjeg predsednika Regana, koji navodno o svemu tome nije bio bas dobro obavijesten.
Nakon silaska sa funkcije u jednoj TV emisiji jasno je rekao da predsjednik SAD zna samo ono sto mu serviraju njegovi savjetnici.
Ipak, o "humanim" i "blagoslovenim" aktivnostima Majke Tereze je bio obavijesten pa joj je urucio visoko drzavno priznanje "Medalju Slobode" (iako je ona bila zestok protivnik abortusa odnosno slobode odlucivanja).
Majka
Tereza prima medalju od predsjednika Regana i donaciju Carlsa Kitinga.
Hajcins u knjizi govori i o njenim aktivnostima na sakupljanju novca za klerikalne nacionaliste na Balkanu, ali o cemu se tacno radi nije dato u Internet prikazu knjige. Podsjetimo samo da je Vatikan jedan od veoma aktivnih ucesnika u svim desavanjima oko Kosova i Metohije, a citava albanska populacija je odavno pod kontrolom katolicke crkve , sto podrazumeva i Albance islamske vjere.
I sama Majka Tereza je pripadnica albanskog naroda i rodjena je u Skoplju 1910. pod imenom Agneza Bojadziju. Umrla je septembra 1997. i vec nakon godinu dana beatifikovana, sto joj otvara put da bude proglasena Sveticom.
Ova odluka bivseg pape i mnogim pripadnicima katolickog klera ucinila se nezasluzenom i ishitrenom.
