Hoće li panda napasti medvjeda dok se on bori sa orlom?

 Vladimir Putin, čovjek sa strmoglavom karijerom u KGB'u

a danas predsjednik i neprikosnoveni vladar Rusije

"Za vrijeme Putinove vladavine Rusijom ili pak kao uzrok njegovog vladanja njome, teritorija te zemlje bi se mogla smanjiti na četvrtinu one koju danas zauzima, a građanski rat koji bi po svoj prilici mogao "spontano" buknuti bi bio deset puta gori od bilo kojeg građanskog rata u novijoj istoriji čovječanstva."

     Pošetkom dvadeset prvog vijeka, mali unutrašnji sukob u Ukrajini polako prerasta u globali sukob Rusije i zapada uopšte.
     Rusija, ekonomski i vojno oslabljena raspadom Varšavskog Pakta i SSSR-a početkom devedesetih godina dvadesetog vijeka dok je NATO danas nikada veći i u svakom smislu nikada politički i vojno jaći.
     Brojnost i tehnička opremljenost armija zemalja NATO-a, a posebno vojske SAD, je daleko ispred osiromašene vojske Rusije.
     Upinjanje Rusije da sebe prikaže kao veliki vojnu silu kalibra bivšeg SSSR-a, na zapadu se dočekuje sa podsmijehom uzimajući dokle je doprla vojna tehnologija većine zapadnih zemalja članica NATO-a.
     Zadnji VIC koji je ispričao Ruski predsjednik Putin je u novinarskim krugovima sažet u jednu rečenicu koju su većina važnijih medija prenijeli kao naslov, a koja glasi

"Ne igrajte se s nama mi smo nuklearna sila" 

i u zapadnim i prozapadnim medijima se kometariše prilično podrugljivim komentarima.

Komentar ispod slike je više nego dovoljan da opiše koliko zapad
shvata ozbiljno ove Putinove izjave

     Svako u svijetu, ko je i malo informisan o toj tematici, zna da je Rusija najveći dio svog nuklearnog arsenala uništila na nagovor SAD u "projektima" globalnog nuklearnog razoružavanja, dio je pretvoren u gorivo za nuklearne elektrane (pa i to je dobrim dijelom prodano zapadu) a dio je pokraden od strane visokih ofocira bivšeg SSSR-a i Putinovih drugova iz KGB-a, i prodan na crnom tržistu širom svijeta, nerijetko terorističkim grupama koje svoju ideologiju temelje na nepriajateljtvu prema zapadu a koje su zapadne obavjesšajne službe svaki put pratile i zapljenjivale "robu" prilikom primopredaje - o čemu se zbog stida i kompromitacije u Rusiji šuti a zapad nema potrebu da o tome govori jer je zadovoljan time što je na taj način dio Ruskog nuklearnog arsenala prešao u njihove ruke.
     Ima Rusija jos ponešto nukleranih bojevih glava ali to nije dovljno ni za otpočinjanje nuklearnog rata a kamoli za njegovo vođenje ili (smiješno je i reći) pobjedu.
     Kada se u obzir uzme koliko je zapadna tehnologija presretanja balističkih raketa sa ili bez nuklearnih glava napredovala zaista je bespredmetno uopšte i raspravljati o nekakvom nuklearnom napadu Rusije na bilo koju zapadnu zemlju, pa cemo tako i završiti sa dijelom teksta koji se bavi tom Ruskom iluzijom.
      Svi ozbiljni politički i vojni analitičari u svijetu procjenjuju da je Rusija PLANIRANO UVUČENA u sukob u Ukrajini i da joj je Krim podmetnut kao mamac.
Nakon što je naivno zagrizla mamac, okupirala dio teritorije druge suverene zemlje (Ukrajine) i time se na sva zvona hvalila, Rusija se sada nalazi u situaciji da se ne može izvući iz tog konflikta koji svakim danom sve više slabi njenu političku i svaku drugu poziciju u svijetu.
     Praktično, cijeli svijet je okrenut protiv Rusije što javno što prikriveno a samo mali dio zemalja koje sebe još uvijek nazivaju Komunističkim se, neke jače a neka jedva čujno, stavljaju na stranu Rusije.
     Tu spadaju zemlje kao Sjeverna Koreja, Venecuela, Kuba, Južna Afrika, ... koje u svjetskoj politici realno znače koliko i onaj leptir iz teorije haosa koji zamahuje krilima na jednom kraju svijeta da bi napravio uragan na drugom.
     Zemlje koje su ozbiljni igrači u svjetskoj politici, a prije svega ekonomiji, kao Kina, povremeno, ali ipak vrlo rijetko, se uključe ponekom blažom javnom izjavom o zapadu i istoku a u stvari se u potaji spremaju da budu najveći dobitnici u ovom sukobu Rusije i zapada.
     Kina, konkretno, zemlja koja ima najveći ekonomski rast u svijetu, koja postaje ekonomska sila broj jedan i koja broji preko 1.350.000.000 stanovnika, ima svoje probleme koje bi u sledećim godinama ili decenijama mogla riješiti na račun Rusije koja je već odavno sve osim komunistička zemlja sa svim onim tajkunima i starim KGB-ovim kontraobavještajcem, diktatorom Putinom na čelu države.
     Populacija od gotovo milijardu i po Kineza znači da je Kina prenaseljena zemlja po svim današnjim standardima i da u joj potrebne nove teritorije na kojima bi nastanila svoje i dalje rastuće stanovništvo.
Jedno od logičnih rjesenja je zauzimanje teritorija drugih zemlja a Rusija je jedina dovoljno velika da bi dio njene teritorije mogao podmiriti tu vrstu potrebe Kine.
Konkretno se pominje Sibir ...

     Tu su još nekoliko bitnih stvari za zamlju sa tako velikim procentom razvoja kao što je Kina a to su električna energija, energenti (ugalj, nafta, plin) i druge industrijske sirovine.
     Svega toga u izobilju ima u pomenutom dijelu Rusije koji je odmah iza granice koja dijeli Kinu u Rusiju. Gotovo nepregledno prostranstvo Sibira jedno od najrjeđe naseljenih područja na svijetu, dovoljno je veliko za naseljavanje viškom Kineske populacije a uz to i prebogato svakojakim sirovinama među kojima se ponajvise ističu:
- ugalj,
- nafta,
- zlato,
- bakar, cink, olovo, željezo, i ostalo a nepregledne šume Sibira su neiscrpno blago.
     Trenutno je pored energenata ZLATO ono što je najinteresantnije zemljama svijeta koje žele da njihova valuta igra značajniju ulogu u trgovini - a takva zemlja je definitivno i Kina.
     Rusija je DRUGI proizvodjač zlata u svijetu a prema dostupnim podacima, samo u periodu od četiri godine između 1910 i 1914 sa tadašnjom praistorijskom tehnologijom kopanja u Sibiru je proizvedeno 46,6 TONA ZLATA.
     Pomenimo takođe da je najveći grumen zlata na svijetu, koji je zbog sbog karakterističnog oblika nazvan "Đavolje Uho", pronadjen baš u Sibiru i baš ove godine i to je na sva zvona oglašeno u svim a posebno zapadnim medijima.

     Kao takav, a na osnovu svega pomenutog, Sibir je veoma privlačan za Kinu kao rješenje njenih najvećih problema: prenaseljenost i potreba za sirovinama.

Izraz koji se trenutno pominje kada je riječ o opciji Kineskog pripajanja Sibira je

"Kineski SIbir"

     Jedan od razloga zašto Kina nije sretna granicom između nje i Rusije je i taj što je ta granica duga oko 4400 kilometara zaostavština Pekinške Konvencije jos iz 1860 godine izmedju Kine sa jedne strane u svakom smislu oslabljena nakon drugog Opijumskog Rata, i Rusiji koja je tada bila Carstvo u usponu. Javna je tajna da Kina nikada nije bila zadovoljna jer je ta granica uspostavljena na njenu štetu.
     Populacija cijelog ogromnog Sibira broji samo oko 38 miliona stanovnika, dok ako govorimo isključivo o užem pograničnom pojasu, jedva nekih 6 milona Rusa suočava se sa cijelih 90 miliona Kineza.
     U svakoj kalkulaciji, Sibir je mnogo bliži Pekingu nego Moskvi.
     U skorijoj budućnosti Kina bi mogla iskoristiti Rusku strategiju za slične situacije, što znači, dati Kineske pasoše simaptizerima u pograničnim područjima a onda vremenom poslije provokacija prema vlasti u Moskvi i zaoštravanja situacije, krenuti da vojno "zaštiti svoje građane".
     Sam Kremlj je tako pstupio u Abhaziji, Južnoj Osetiji i najskorije - na Krimu.

     Rusija, valjda svjesna veoma relnih mogućnosti takvih scenarija je požurila sa formiranjem teritorijalne Euroazijske Unije te da sa Kinom potpiše tridesetogodišnji ugovor o snadbijevanju Kine plinom pokušavajući da sa dva aspekta preventivno spriječi potrebu Kine da prisvoji Sibir.
     Tako bi se Kinezi mogli naseljavati u prostranstva Sibira a Kina bi imala dovoljno energenata za svoje potrebe i to po cijenama koje će već za nekih 5 godina biti smiješne na svjetskom tržištu tog energenta.   
     Cijena plina po kojoj ga je Kina dobila od Rusije već sada je prilično ispod trzišne vrijednost a po tajnim dijelovima u ugovoru Rusija neće moći da koriguje cijenu tog energenta sledecih 30 godina, Svakome ko ima dvije čiste je jasno da će cijena plina u sledećih 30 godina i višestuko porasti pa vi sada sami procijenite koliko je Rusija svjesna mogućnosti scenarija u kojem Kina pripaja Sibir i koliko je očajnilki ovaj preventivni potez.
Da ne pominjemo koliko će Rusiju koštati izgradnja plinovoda kojim će taj plin ići do Kineskog kupca ...
Kako zgodno za Kinu zar ne?

Suština ove prodaje je u tekstu ispod slike     

Kratko ću samo reći da bi baš ta cijena plina mogla biti nož sa dvije oštrice za Rusiju i izgovor nekima unutar nje da pokrenu građanske proteste protiv Kremlja zbog podređenog položaja Rusije prema Kini i ogromnih gubitaka zgob preniske cijene plina.
     To bi mogao biti jedan od scenarija uvoda u građanski rat u Rusiji ....
     Interesantno je takođe da je u SAD već objavljena knjiga Toma Klensija čija je tematika mogući ratni konflikt između Rusije i Kine pod nazivom "Medvjed i Zmaj".

     Kratki siže knjige govori o Kineskoj invaziji Sibira nakon Ruskog otkrića novih ogromnih nalazišta nafte i zlata u tom regionu. U ovj knjizi, SAD staju na stranu Rusije i pomažu joj u odbrani od Kineskog Zmaja za što je danas gotovo nikakva mogućnost zbog konfrontacije Rusije i zapada u Ukrajini.
     Sledeće, Rusija je uspjela da nagovori Kinu da u javnost izadje sa pristankom za formiranje nove agencije za procjenu rejtinga, razvojne banke i platnog sistema.
Najvljuje se da će se Rusija i Kina (sa jos 3 zemlje svijeta Indija, Brazil i Južna Afrika - zemlje BRICS-a) riješiti dolarskih rezervi a koje u Kini samo iznose nevjerovatnih 4.000 milijardi dolara, te da će se devizne rezerve "taložiti" u valuti jedne od članica BRICS-a.
     Pošto je Ruska Rublja (kao i valute ostale tri zemlje) nestabilna i u gotovo konstantnom padu a pored toga i prilično nebitna na svjetskom tržištu novca nema drugog zaključka do da će se nova devizna valuta u kojoj će se formirati devizne rezerve Rusije i Kine biti Kineski Yuan čime bi se Kina uzdigla u sam vrh finansijskih sila na planeti a Rusija bi samo umjesto prema američkom dolaru postala ovisnik o Kineskom Yuanu.
Vrlo prktično - zamijeniti jednu stranu vlutu drugom.
Vjeruje li iko razuman da će se Kina tek tako "otarasiti" dolarskih rezervi koje TRENUTNO iznose preko 4.000 milijardi Američkih dolara?
Sasvim je jasno da bi u svemo tome glavnu ulogu imala Kina i samim tim što bi sjedište nove razvojne banke a time i FINANSIJSKE MOĆI bilo u Kini.
Kina će takođe biti i najveći "ulagač" u BRICS-ovi razvojnu banku sa 41 milijardu dolara dok će ostale zemlje uloživiti po 18 milijardi dolara a Juznoafrička Republika tek jadnih 5 miljardi dolara.
Kada vidite kolika je razlika u ulaganjima sasvim va je jasno za čiju korist ce raditi BRICS i ko će voditi glavnu riječ a to sasvim sigurno neće biti Rusija.

A pored svega do sada rečenog, jeste li uočili da su sva ulaganja u DOLARIMA?

?????

U Februaru ove godine Ruski ekonomisti su se žalili da Putin ne želi da oslobodi devizne rezerve za podsticanje rasta ekonomije a tu vijest je prenio i TANJUG.
Zašto Putin ČUVA dolare ako ih se istinski planira riješiti?

Ne samo da će Rusija umjesto zavisnosti o jednoj valuti (Američkom dolaru) samo preći na zavisnost o drugoj (Kineskom Yuanu) nego će ovakvim potezima izazvati bijes svjetskih bankara koji će najvjerovatnije na ono što on radi odgovoriti kao i na izazov koji im je postavio bivši Libijski predsjednik Muamar Gadafii.
I Gadafi je želio da uspostavi Afrički monetarni fond i da uvede valutu koja bi zamijenila Američki dolar - zlatni Afrički dinar.

Gadafi i njegov zlatni Afrički dinar

     Gadafi u toj namjeri nije računao samo na Libijsko zlato, kojeg je po procjenama bilo oko 144 tone i koje je držano u Libijskim sefovima, nego i na zlato zemalja kao što su Alžir i druge Afričke zemlje koju su decenijama gomilale ogromne zlatne rezerve koje bi u Gadafijevim planovima bile iskorištene za zlatni Afrički dinar (dinar na arapskom znači zlato).
     Kina je i u Gadafijevim planovima bila jedan od bitnih strateških partnera a na kraju mu je jednostavno okrenula leđa i profitirala na sukobu u Libiji - kao što će okrenuti leđa i Rusiji i izaći sa ogromnim dobitkom iz sukoba između Rusije i zapada..
     U osveti svjetskih bankara, Rusiju bi, prema onome sto se desilo Libiji, prvo mogli zadesiti sukobi sa zemljama koje graniče sa Rusijom ili su trenutno čak dio Rusije a nalaze se na njenim vanjskim granicma i koje bi mogle da traže nezavisnost, a nešto kasnije bi se u Rusiji razvili i dublji unutrašnji sukobi i građanski rat - baš kao i Libiji.
I u slučaju Libije su prvo zapadni mediji prvo izvršili medijsku pripremu, samo što se u slučaju Rusije "pozornica" morala smjestiti van Rusije - u Ukrajinu, iako bi ostatak scenarija bio apsolutno isti.
     Sve u svemu, a s vremena na vrijeme, da li zbog straha Rusije same da ne pretjera ili zbog odbijanja Kine da u cjelosti prati Ruske igre bez granica, pojavi se vijest koja govori o tome da Rusija i Kina ipak ne mogu ili ne smiju u svakom smislu da se inate zapadu i kojoj je cilj da ohladi odnose izmedju rivala.
    Govorim o novom vojnom paktu koji Rusija priželjkuje, vojnom paktu tipa Varšavskog vojnog pakta kojim je Rusija veoma dugo prilično parirala zapadu i NATO-u.
Prije nego je išta od toga ostvareno, nade Rusije u proširenje svoje moći na račun Kine su pale u vodu i objavljeno je čak da su te dvije zemlje PROTIV osnivanja ikakvog vojnog saveza koji bi parirao NATO'u.

Ovu vijest je prenio i "Ruski Glasnik"

     Naravno, Kina je od strane zapada na vrijeme i na način karakterističan za zapad upozorena da je bolje da ne slijedi Rusiju u ovoj nakani.
Jezik prijetnje je sasvim "čitljiv" u ovakvim člancima.

     Slabljenje Rusije su se mogle jasno vidjeti gotovo odmah po padu Berlinskog Zida i raspadu SSSR-a, ali i na primjeru ratova na Balkanu gdje je imala apsolutno marginalnu i beznačanu ulogu. Čista samilost zapada dozvoljavala joj je da postavi pokoji uktimatum od kojih apsolutno ni jedan zapad nije ispoštovao.
Najkarakterističniji i ujedno i najdrastičniji događaj koji sasvim jasno pokazuje političku i vojnu nemoć Rusije je bombardovanje Srbije 1999 godine od strane NATO-a i to punih 90 dana.
Rusija je uputila pokoju i preblagu riječ protivljenja ali nije mogla da učini apsolutno ništa da se bombardovanje spriječi. ili batrem skrati.
Svjesni toga a da bi uUsiju ponizili pred međunarodnom zajednicom, bez prijeke potrebe bombardovanje Srbije je produženo za nekih tridesetak dana kada je SAD i partnerima čak i ponestalo meta pa su nasumice gađani civilni objekti, fabrike, ...
To je već tada bio jasan znak zapadu da u obračunu sa Rusijom,  njenom slabljenju i konačnoj elminaciji kao iole značajnije globalne političke i vojne sile može da ide mnogo dalje i to ovih dana užzapad i čini u Ukrajini.
     Ovo je pocetak konačnog obračuna i kraja Rusije kakvu je istorija pamti.
Na ruševinama Rusija sasvim sigurno će se uzdici nova Velesila koja će biti, ako nista drugo, ono barem u rangu SSSR-a.
Ta nova sila je "Crvena" Kina.
     Svjesno istorijske šanse da se uspne u globalnu silu koja gotovo da može parirti SAD a u svakom slučaju itekako može parirati zemljama yapadne Evrope, Kina se neće dvoumiti da isrosti ovu šansu da se postavi na to mjesto i to isključivo na račun Rusije i njene zavađe sa zapadom.
     Mnogi se uzdaju u potrebu ravnoteže na svjertskoj političkoj i vojnoj sceni koju po njima rpedstavlja RUsija ali zaboravljaju da je mnogo veći faktor ravnoteže i stabilizacije Kina zbog jače ekonomije, veće populacije i u svakom slučaju veče i jače armije nego sto js to Ruska.
     Ne može a da se ne primijeti još jedna stvar kada je u pitnju Ruski predsjednik Putin, a to je katasstrofalno loše blefiranje pred zapadom. Njegova gluma mačo muškarca, slikanje do pojasa gol, providna gluma glubosti prema Ruskim tajkunima i oligarsima koje je onlično najviše i osnažio, ... i još mnoge, mnoge loše pripremljene i još lošije izvedene predstave za medije su u najmanju ruku razočaravajuće a nije malo reći ni smiješne pa i žalosne.

Predsjednik ili maneken?

     I on sam svjestan da je snaga Rusije odavno i sve brže u silaznoj putanji ipak ne odustaje od svoje jadno zamišljene strategije prema zapadu u kojoj sebe i Rusiju prikazuje onakvima kakvi nisu - jakima.
     Da je vojni sukob između Rusije i zapada itekako moguć, a po nekim najvećim svjetskim političkim i vojnim analitičarima i veoma izvijestan, govore i vojne vježbe vojnih snaga NATO-a i Rusije koje nisu ništa drugo do odmjeravanje snaga, ispitivanje spremnosti neprijatelja, procjena naprednosti vojne tehnike i obučenosti Ruskih vojnih snaga, ... i sasvim jasna provokacija od strane NATO-a.

Baltićke zemlje su bile put kojim je u drugom svjetskom ratu SAD

slale vojnu pomoc tada (kao i danas) vojno veoma slaboj Rusiji.

     Ono što je takođe bitno je da će se propast Rusije odraziti na njene saveznike širom cijelog svijeta oa tako i u Evropi i na Balkanu. Medju njima je najistaknutija Srbija koja svoje prkošenje zapadu temelji na snazi Rusije i time stiče neprijatelje na zapadi u gomila negativne poene.
     Mnogo čistiju i relaniju sliku globalnog odnosa snaga izgleda ima premijer Srbije ALeksandar Vučić. Ovaj do juče nebitan Srbijanski političar gotovo preko noći postaje najmoćniji čovjek u Srbiji.
KO može tako nešto da ostvari bilo gdje u svijetu ako ne SAD i njene obavještajne službe?
Takvo mišljenje dijeli i bivši Srbijanski premijer Vojislav Koštunica koji u medijima Vučića otvoreno proziva kaopodmetnutog  igrača zapada koji Srbiju treba da stavi na stranu zapada u igri na život i smrt izmedju Rusije sa jedne strane i EU i SAD sa druge.
    Da li predosjećajuci skoru propast "majčice Rusije" i apsolutno zavisnost budućnosti Srbije od dobre volje zapada, malo po malo Srbija skreće sa kursa Ruske pravoslavne bratske komune na smjer priklanjanja zapadnim zemljama Evrope i SAD.
     Naučili su lekciju krajem devedesetih i ne namjeravaju više da testiraju odlučnost zapada i nemoć Rusije dok se sve lomi preko leđa malene Srbije.

    Naravno, promjena odnosa snaga izmedju Rusije i zapada se neće zaustaviti samo na Srbiji nego na širem protoru koji pokriva Srpski nacionalni interes, da ga tako nazovemo, a gdje su u prvom redu ukalkulisani Kosovo i Republika Srpska.
     Koliko će se ova predviđanja ostvariti ostaje da čekamo i vidimo.
     Jedno je sigurno - dešavanja širom zemaljskog globusa čine mogućnost ovakvog ili sličnog scenarija prekrjanja karte svijeta veoma izvijesnom.