Finansijski tornado u BiH je neizbjezan

Fiksnim kursom konvertibilne marke prema euru europski bankari stvaraju omču oko vrata BiH stvarajući od nje ekonomski porobljenu državu.

Ekonomija je široka oblast i ima svoje zakonitosti, koje, ako se ne poštuju, dovode do financijske katastrofe i financijskog kolapsa bilo koje zemlje na svijetu. Na te zakonitosi nisu imune ni najveće sile svijeta kao što su SAD, V. Britanija, Španija ili recimo Grčka.

     Fiksni kursevi su oni kojima je vrijednost valute vezana za neku referentnu mjeru vrijednosti. To može biti zlato (u prošlosti, manje se koristi u zadnjih 30-ak godina), korpa valuta ili neka druga rasprostranjena valuta koja se može mijenjati na svjetskom deviznom tržištu. Te valute su promjenljive (konvertibilne) sa valutom koja je određena kao mjera vrijednosti. Obično Centralna banka zemlje stvara podlogu u stranoj valuti gdje je svaka domaće valute pokrivena odgovarajućim iznosom strane valute (euro ili američki dolar).

U principu vrijednost valute se formira uzimanjem u obzir nekoliko faktora. Neki od njh su: stanje ekonomije, rezerve zlata, devizne rezerve, politička stabilnost, vojna stabilnost, bruto domaćih prihoda (BDP).

Ali to očito ne važi za BiH, gdje je važeća valuta konvertibilna marka a njena je vrijednost na osnovu ničega, osim odluke europskih bankara vezana za euro u vrijednosti od 1 EUR = 1,95 KM. Bosanska valuta jedinu podlogu za svoje postojanje i vrijednosti ima u deviznim rezervama i to eurima.




 U Bosni i Hercegovini ekonomija jedva da postoji, država u svom trezoru nema zlata, politička stabilnost je misaona imenica, a bruto domaćih prihoda je u debelom minusu. Međutim, i pored svih negativnih faktora, kao nekom čarolijom, konvertibilna marka ima takozvani fiksni kurs.

U našoj zemlji svaka marka koja se izdaje od strane Centralne banke BiH ima podlogu u eurima koja je pohranjena u trezoru banke. Da li je to smišljeno da pomogne BiH?

Fiksna vrijednost bh. valute ima dvije posljedice i to: stvaranje debalansa u prihodu i rashodu deviznim sredstvima i manjak novca na unutrašnjem tržištu.

Debalans u prihodu i rashodu deviznim sredstvima

BiH jedva da ima ekonomiju, a odnos uvoza i izvoza je daleko na strani uvoza. To znači da uvezenu robu plaćamo sa daleko više nego što za izvezenu robu dobijemo. Time se stvara debalans u prihodu i rashodu deviznih sredstava.

Kako je onda ista zaliha eura u Centralnoj banci BiH? Jedini logičan odgovor je da se kurs KM od 1.95 KM vještački održava voljom Europske unije, odnosno Njemačke, jer je KM prethodno bio vezan direktno za njemačku marku.

Da li je i zašto je fiksni kurs KM prema euru štetan za privredu BiH i za običnog čovjeka?

Kada je valuta BiH fiksna i vezana za valutu eura, koja se koristi u EU i koja je razvijenija od BiH i ima jaču ekonomiju, te koja povećanjem proizvodnje može smanjiti cijene proizvoda i na taj način ih učiniti konkurentnijim na našem tržištu gdje proizvodnja ne da ne raste nego se smanjuje a jedini način da opstane jeste da održi ili čak podigne cijene svojih proizvoda.

Da li se sjećate koliko se Amerika prošle godine bunila zbog toga što Japan, kako to američki stručnjaci kažu „vještački drži vrijednost Jena ispod stvarne vrijednost“? Time je omogućeno da japanska dobra na svjetskom tržištu postaju konkurentnija, odnosno jeftinija u odnosu na dobra koja dolaze iz zemalja koje podižu vrijednost svog novca. To je najbolji primjer da što je veća valuta jedne zemlje to su njeni proizvodi nekonkurentniji u susjednim zemljama.

Zamislite da se u BiH proizvode TV prijemnici koji kod nas koštaju 300 KM. Pri ovoj vrijednosti KM-a, cijena izražena u eurima je 154 EUR. Kada bi se vrijednost konvertibilne marke umanjila i iznosila recimo 1,30 KM = 1 EUR, cijena tog istog TV-a koji u BiH i dalje košta 300 KM u EU bi iznosila 230 EUR. To je primjer na TV-u koji košta cca. 300 maraka. Koliko bi tek konkurentniji bili naši proizvođači na europskom tržištu kada su u pitanju betonski elementi, gdje se cijena računa i u hiljadama maraka?!

Kada bi BiH imala mogućnost da smanji vrijednost svoje valute i odštampa dodatne količine novčanica, riješila bi se dva problema: manjom vrijednošću svoje valute cijene proizvoda iz naše države bi se smanjile i tako postale konkurentnije na europskom tržištu i povećanom količinom novca riješila bi se besparica koja je u zadnje vrijeme očita u BiH.

Manjak novca u unutrašnjem tržištu

Mnogo je onih koji su čuli za pojam inflacija (jer to je ono što nas je gazila pred početak rata 1991/92), a čije su se prve posljedice osjetile još početkom 80-tih godina. Inflacija je zapravo pojava kada se povećanjem količine novca u opticaju smanjuje njegova vrijednost jer ga ima više i samim tim manje vrijedi. Međutim, smanjenjem količina novca u opticaju dobija se kontraefekat koji se ogleda u povećanju vrijednosti novca jer ga je manje i više vrijedi. Ta se pojava naziva deflacija.

Ono što se dešava u BiH zapravo nije ni jedno ni drugo, jer količina novca u opticaju je konstantna a realna vrijednost mu je višestruko umanjena bez obzira na fiksni kurs u odnosu na euro.

Ako je kupovina osnovnih životnih namirnica prošle godine koštala 100 KM, a ove godine ista količina istih namirnica košta 200 KM, to je uslovno rečeno inflacija.

Smanjenje vrijednosti KM se očituje u tome da danas trebamo više novca za kupnju istih tih namirnica nego prošle godine.

Kada novac gubi svoju vrijednost, odnosno kada dolazi do inflacija, u cijelom svijetu bi to bilo propraćeno mjerom koju mora poduzeti Centralna banka te države. Ta mjera podrazumjeva povećanje količine novca u opticaju, kako bi se mogle povećati plate građana i tako ublažiti efekat povećanja cijena na njih.

Naravno da bi se štampanje novčanica moralo stavit pod kontrolu, jer u suprotnom vrijednost novca bi bila umanjena odnosno obezvrijeđena i bilo bi svejedno koliko ga imate kad svakako za njega ne možete ništa kupiti.

U BiH cijene na momente nekontrolisano rastu a plate ili stoje ili se smanjuju, što se ni u jednoj zemlji svijeta ne može nazvat normalnom pojavom.

Mi smo, ustvari, u duplom gubitku: cijene roba rastu, a i primanja nam se smanjuju.
Tako inflacija, podržana fiksnom količinom novca, ima dupli negativni efekat kako na ekonomiju BiH tako i na običnog čovjeka i radnika.

Jedini zaključak koji se čini logičnim je da će neopravdano držanje fiksnog kursa KM, koje traje decenijama od strane europskih bankara, na kraju neupitno rezultirati poražavajućim efektom za ekonomiju i građane naše države.

O razlogu zašto bi vrijednost KM morala biti smanjena u odnosu na EUR govorio je i direktor Ekonomskog instituta iz Bijeljine Aleksa Milojević.

On je u intervjuu za portal Frontal.rs istakao da sadašnji čvrst kurs marke od 1,95 prema euru nije realan zbog izrazito nepovoljnog odnosa bruto društvenog proizvoda (BDP) i zaduženosti BiH.

„Zaduženja BiH su tri puta veća od BDP, tako da je realno da je marka tri puta slabija nego što se sad prikazuje. Već godinama ukazujem da se naš BDP pogrešno mjeri. U naš BDP je uračunat i platni deficit i radničke doznake iz inostranstva i krediti MMF. Ja sam izračunao da je u pitanju oko 5 milijardi maraka, a zvanično je naš BDP 8,4 milijardi. Tako da je naš stvarni BDP najviše 3,7 milijarde“, kaže Milojević.

On takođe naglašava neadekvatnu ulogu Centralne banke BiH (CBBiH), koja ne emituje dovoljnu količinu novca, u skladu sa potrebama BiH privrede.

„Centralna banka BiH nije banka, već obična mjenjačnica. Funkcija Centralne banke je da emituje novac, da vodi fiskalnu politiku, to jeste da usklađuje materijalne i novčane vrijednosti. To nam je oduzeto odlukom Valutnog odbora CB, i samo onoliko koliko se zaradi preko izvoza može da bude emitovano, praktično se novac dobijen od izvoza samo razmijeni. To je besmislica, jer se u jednoj privredi sve ne izvozi, i po tome bi davno nestalo novca kod nas, jer nam je izvoz manji od uvoza“, rekao je on.

Milojević dodaje da u zemlju, osim novca od izvoza, ulazi i velika količina novca kroz privatizacije, kredita, doznaka iz inostranstva, potrošnje stranih misija i NVO, a da CBBiH ne usklađuje kurs sa tim dotocima. Obezvređenje domaće valute će se neminovno desiti, jer konvertibilna marka jednom mora izaći na tržište, i kurs se neće moći održavati administrativnim odlukama. Posljedice u tom slučaju će biti jako nepogodne po zemlju.

„Svugdje bi takva devalvacija izazivala ekonomski haos. U našem slučaju plate bi ostale iste, a hljeb bi koštao 3-4 marke. Imate ovu najavu da se naplata vode u Bijeljini vrši preko mjenica i zaloga imovine. Zna se da će pri padu valute cijene biti povećane i niko ih neće moći platiti, pa će nastupiti pljenidba imovine“, naglašava Milojević.

Kada se sve uzme u obzir, prividni fiksni kurs KM prema euru je našoj državi nanio toliko štete da će se na kraju financijski sistem BiH jednostavno urušiti i konvertibilna marka neće uopšte vrijediti.

Scenario sa gubljenjem državnih i porodičnih kompanija, životnih ušteđevina, kuća i drugih vrijednosti pod hipoteokom će zadesiti građane i privrednike u BiH. Spas će se pojaviti po pravilu u obliku MMF-a, koji će u srce financijskog sistema BiH zabiti glogov kolac i od nas stvoriti do grla zadužene, vječite robove.
Ono čemu smo se smijali kada su u pitanju Amerikanci i drugi zapadni dužnici desiće se i nama a mi se već dvadesetak godina hvalimo kako nam je kurs stabilan.

Kada financijski tornado pogodi BiH, naše komšijske zemlje, koje još uvijek imaju nadzor nad svojim valutama i mogu da ih doštampaju i smanjuju njihovu vrijednost kako bi time izbalansirali potrebe za „ živim novcem“, biće toliko financijski jače da će moći da pokupuju cijelu Bosnu i Hercegovinu za sitne pare. Pitanje nije da li će do toga doći nego kada će do toga doći.

Zaključak:
Fiksni kurs KM-a prema EUR-u je ustanovljen od strane Njemačke, kao tada (ali i sada) jedine realne ekonomske i vojne sile u EU. Sve ovo ima za cilj da, poslije ratnih razaranja, dokrajči privredu BiH, koja će kao nekonkurentna na europskom tržištu postepeno umirati i biti pokupovana za sitne novce od strane istih onih koji su plan o porobljavanju naše države skovali daleko prije nego što je došlo do rata u bivšoj SFRJ.

Tako je EU sebi umjesto konkurencije stvorila tržište za svoje proizvode koji broje oko 3 miliona potencijalnih kupaca u BiH a preko 20 miliona na cijelom prostoru bivše Jugoslavije.

Ovaj model uništavanja je tijesno urađen u BiH i do sada nigdje u svijetu nije bio sproveden na način kao kod nas.

Razne ekonomije svijeta su uništavane jednostavnom inflacijom i obezvrijeđivanjem domaće valute kako bi sa što manje novca strani investitori (čitaj: otimači i pljačkaši) pokupovali fabrike i prirodne resurse. Model u BiH se pokazao vrlo uspješnim i za očekivati je da se počne primjenjivati na većini malih zemalja koje čekaju da budu ekonomski porobljene.

Pozitivna strana ovog modela je u tome što je investicija onog ko je naumio da kupi zemlju na kojoj se projekat provodi fiksna i ne traži dodatna ulaganja u vidu povećanja zalihe novca u Centralnoj banci te zemlje.

U našem slučaju količina eura u CBBIH u 2011. godini je iznosila 6.863.700.000 KM ili 3.519.846.154 EUR.