Bogumilstvo je dobilo ime po svesteniku Jeremiasu, Jeremija. po
nadimku Bogumil.
Bosnjansko bogumilstvo je period od pojave bogumilstva u pokretu i vjerskom ucenju od sredine devetog vijeka sve do dolaska Turske na Balkan i islamiziranja dijela Bosnjana bogumila.
Ono sto znamo o vrijednosnim orijentacijama Bosnjana bogumila jeste to da su bili:
- Miroljubiv narod, koji prezire i osudjuje svako umorstvo i prisilu (bilo za kaznu, bilo u ratu, u osveti i dr.) Na steccima pozdravljaju poluispruzenom otvorenom rukom koja pokazuje cist obraz i dobru volju - slicno indijanskom pozdravu. Na steccima nema slika nasilja, ubijanja i sl. Luk sa strijelom nije napet...
Bosnjanski stecci, pozdrav otvorenom sakom
- Imali su poseban dualisticki odnos prema bogu.
- Bogumili su u svoju vjersku zajednicu primali samo odrasle ljude sposobne da samostalno odlucuju o pristupanju krstenju na bogumilski nacin. Tim su ismijavali krstenje novorodjencadi u crkvama. Bogumilski svestenici (ne svestenici u klasicnom smislu rijeci, vec autoriteti znanjem i vjerovanjem) su privlacili paznju masa primjerom sopstvenog zivota koji je bio u skladu sa njihovim rijecima.
- Njegovali su ravnopravnost muskarca i zene, sto nije karakteristika monoteistickih religija (na steccima u kolu naizmjenicno igraju muskarac i zena drzeci se za ruke, zena miri muskarce i sl.). Govoreci o odnosu sprem svetih knjiga njih i krscana koji sebe nazivaju "pravovjernim", bogumili su govorili:
"Rijedak je u njih ucitelj, koji umije tri neprekinute glave novoga zavjeta, docim kod nas rijetko negdje ima muz ili zena, koji nebi znao sveto pismo na izust u narodnom jeziku."
- Odbacivali su crkvenu ali i svaku drugu drustvenu hijerarhiju cim su bili bliski slovenskom patrijarhalnom demokratizmu koji je bio dio stare slovenske porodice i obicaja. To ali i karakteristike njihovog vjerovanja i nacelo slobodna tumacenja svetog pisma ubraja ih u one koji su svojim idejama i snagom inspirisali protestantizam u Evropi, po jednim autorima u prve evropske protestante.
- Imali su sopstveno pismo (bosancicu - bosanicu) i sopstveni jezik (bosanski) i njegovali su pismenost. Pisani tragovi na steccima koji datiraju od prije hiljadu godina nedvosmisleno govore o pismenosti i zadivljujucim univerzalnim porukama za koje Miroslav Krleza ustvrdi da su jedini tragovi kulture u Evropi. Bosna je bila jedini primjer drzave u tadanjem svijetu gdje su narod i gospoda govorili i pisali isto. Pucki ili prosto narodni jezik bili su zanemareni i onemoguÊeni u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i drugim zemljama.
Bosancica na Bosnjanskom stecku
- Zivjeli su u ambijentu najljepse netaknute prirode u skladu sa njom (stecci su u najljepsem prirodnom ambijentu pored rijeka, na planinama i na najljepsi nacin uklopljeni u taj ambijent)... Istorijsku zaslugu za noviju prezentaciju bogastva duha i vrijednosnih orijentacija Bosnjana bogumila ponajvise ima Englez Artur Evans (poznat po otkricu minoiske palate kod Knososa na Kreti) kao i Miroslav Krleza. Svakako Bosnjani bogumili su to, sopstveno otkrice, sami omogucili ostavljajuci 52 000 kamenih stecaka za sobom. Stecci (mramor, biljeg, kam, steljac, maset) su vjerovatno jedna od najorginalnijih i najznacajnijih materijalnih ostavstina evropske civilizacije.
Na steccima su davno uklesane porukama onog i onakvog svijeta o kom moderna Evropa danas sanja. Interesantno je da je postavljajuci izlozbu "Istorija na tlu Jugolsavije od praistorije do danas" u Parizu, prije dvadesetak godina, kasnije je obisla svijet, Miroslav Krleza kao centralnu figuru stavio bosanski stecak. Na insistiranje srpskog lobija da to bude freska "Bjeli andjeo" rekao je da je izvor te kulture dalje od nasih prostora i da se njom mogu diciti drugi. Na primjedbe hrvatskog lobija zasto ne ikona iz neke od katedrala u Hrvatskoj odgovorio je isto, da je centar i izvor te kulture negdje drugdje a stecak ima samo Bosna i niko vise na svijetu.
Za Krlezu i samo jugoslovenstvo ima iskljucivi korjen u bogumilstvu. Krleza i ornamentiku stecaka (1954 god) tumaci kao nesrazmjerno velike ruke - "gvozdene i prkosne, jer nijesu htjele da se sklope pred inkvizitorima, koji proklinju i pale Bosnu vjekovima." On odbacuje i samu pomisao da bi "bogumilski mramorovi" nastali "pod uplivom romanike, koja je mogla da se pojavi kao moda vremena kakva je vladala izmedj u Zadra i Dubrovnika."
Pored Krleze kao one sto su bili opcinjeni tom kulturom, spomenimo i Tina Ujevica koji u dva najveca savremena bogumila ubraja Tolstoja i Gandija. (Sarajevo 1931. god.)
Tin Ujevic pise: "Kad bi me neko pitao ko su dva najveca savremena bogumila, ja bih bez oklijevanja odgovorio: 1. Tolstoj 2. Gandi. Kako? Tolstoj i Gandi u vezi s ovom, u Bosni davno izumrlom sektom? - Pa ipak tako je, za to jamci potpuna podudarnost njihovih moralnih sistema". U nastavku svoje rasprave on te moralne sisteme vidi u tri principa:
1. Princip signaculum manus ili hinduski Ahimza, kojim se zabranjuje svako ubijanje i prolijevanje krvi ali i mucenje, bilo kakvo nanosenje zla i stete nekom zivom bicu pa i cijeloj prirodi.
2. Princip signaculum oris ili "snaga istine" kojom se zabranjuje kazivanje i najmanje lazi i klevete i nalog da se cjelokupni zivot podesi po duhu istine.
3. Princip Signaculum sinus ili zapovjed da se u seksualnom smislu ostane apscinent.
Ujevic u daljnjem dijelu svoje interesantne rasprave govori cinjenicama da se zapravo bogovi sele a da cjelokupni moralni sistem na zemlji crpi snagu sa istih izvora a da sva razlika u konkretnim moralno religijskim kodovima dolazi od razlika njhovih propovjedaca i konkretna podneblja i okolnosti pod kojim se oni sire i manifestuju.
Bosnjansko bogumilstvo je period od pojave bogumilstva u pokretu i vjerskom ucenju od sredine devetog vijeka sve do dolaska Turske na Balkan i islamiziranja dijela Bosnjana bogumila.
Ono sto znamo o vrijednosnim orijentacijama Bosnjana bogumila jeste to da su bili:
- Miroljubiv narod, koji prezire i osudjuje svako umorstvo i prisilu (bilo za kaznu, bilo u ratu, u osveti i dr.) Na steccima pozdravljaju poluispruzenom otvorenom rukom koja pokazuje cist obraz i dobru volju - slicno indijanskom pozdravu. Na steccima nema slika nasilja, ubijanja i sl. Luk sa strijelom nije napet...
- Imali su poseban dualisticki odnos prema bogu.
- Po njima tvorac materijalnog svijeta je sotona i on njim upravlja nezavisno od Boga. Stoga je covjek prostor borbe duhovnog i materijalnog svijeta.
- Vjerovali su da je Isus samo duh, a da Marija nije bogorodica.
- Svim Isusovim mukama davali su samo simbolicko i alegoricno znacenje a ne i stvarno kako je to tumacila "zvanicna" crkva.
- Mucenje i raspece Isusa, njegova smrt i uskrsnuce su, po njima, samo privid.
- Bosanski bogumili su odbacivali krst kao fetis i sl.
- Odbacivali su posredovanje crkve i svestenika u obracanju covjeka bogu.
- Ismijavali su sve materijalne predmete hriscanskog kulta: krst, ikone, svetacke relikvije, mosti i sakramente.
- Nisu vjerovali u zagrobni zivot niti u uskrsnuca.
- Poricali su pretvorbu hljeba i vina u tijelo i krv gospodnju.
- Bogumili su zamjerali svestenicima katolicke crkve da zive na grbaci naroda, te da zagovaraju cistost a oni sami su puni poroka. Zato su svestenike katolicke i pravoslavne crkve zvali "slijepim ferizejima" i "slugama mamona" oduzimajuci im pravo da se nazivaju hriscanima. Pravi krscanin po njima zadovoljava se skromnim materijalnim zivotom a sve ostalo daje u zadrugu crkvi, za bolesnike i za put onih koji sire vjeru.
- Pridrzavali su se vegetarijanske ishrane, iskljucivali su alkohol iz upotrebe.
- Utaju istine i prisilu nad drugima smatrali su teskim grijehom.
- Bili su cisti i nevini umjereni u svemu.
- Cuvali se suvisna govora, ogovaranja i lakoumnosti. (Na steccima bogumila nema vjerskih simbola ali ima na nadgrobnim spomenicima njihovih potomaka koji su primali neku od monoteistickih religija a sahranjivani su u istim nekropolama)
- Bogumili su u svoju vjersku zajednicu primali samo odrasle ljude sposobne da samostalno odlucuju o pristupanju krstenju na bogumilski nacin. Tim su ismijavali krstenje novorodjencadi u crkvama. Bogumilski svestenici (ne svestenici u klasicnom smislu rijeci, vec autoriteti znanjem i vjerovanjem) su privlacili paznju masa primjerom sopstvenog zivota koji je bio u skladu sa njihovim rijecima.
- Njegovali su ravnopravnost muskarca i zene, sto nije karakteristika monoteistickih religija (na steccima u kolu naizmjenicno igraju muskarac i zena drzeci se za ruke, zena miri muskarce i sl.). Govoreci o odnosu sprem svetih knjiga njih i krscana koji sebe nazivaju "pravovjernim", bogumili su govorili:
"Rijedak je u njih ucitelj, koji umije tri neprekinute glave novoga zavjeta, docim kod nas rijetko negdje ima muz ili zena, koji nebi znao sveto pismo na izust u narodnom jeziku."
- Odbacivali su crkvenu ali i svaku drugu drustvenu hijerarhiju cim su bili bliski slovenskom patrijarhalnom demokratizmu koji je bio dio stare slovenske porodice i obicaja. To ali i karakteristike njihovog vjerovanja i nacelo slobodna tumacenja svetog pisma ubraja ih u one koji su svojim idejama i snagom inspirisali protestantizam u Evropi, po jednim autorima u prve evropske protestante.
- Imali su sopstveno pismo (bosancicu - bosanicu) i sopstveni jezik (bosanski) i njegovali su pismenost. Pisani tragovi na steccima koji datiraju od prije hiljadu godina nedvosmisleno govore o pismenosti i zadivljujucim univerzalnim porukama za koje Miroslav Krleza ustvrdi da su jedini tragovi kulture u Evropi. Bosna je bila jedini primjer drzave u tadanjem svijetu gdje su narod i gospoda govorili i pisali isto. Pucki ili prosto narodni jezik bili su zanemareni i onemoguÊeni u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i drugim zemljama.
- Zivjeli su u ambijentu najljepse netaknute prirode u skladu sa njom (stecci su u najljepsem prirodnom ambijentu pored rijeka, na planinama i na najljepsi nacin uklopljeni u taj ambijent)... Istorijsku zaslugu za noviju prezentaciju bogastva duha i vrijednosnih orijentacija Bosnjana bogumila ponajvise ima Englez Artur Evans (poznat po otkricu minoiske palate kod Knososa na Kreti) kao i Miroslav Krleza. Svakako Bosnjani bogumili su to, sopstveno otkrice, sami omogucili ostavljajuci 52 000 kamenih stecaka za sobom. Stecci (mramor, biljeg, kam, steljac, maset) su vjerovatno jedna od najorginalnijih i najznacajnijih materijalnih ostavstina evropske civilizacije.
Na steccima su davno uklesane porukama onog i onakvog svijeta o kom moderna Evropa danas sanja. Interesantno je da je postavljajuci izlozbu "Istorija na tlu Jugolsavije od praistorije do danas" u Parizu, prije dvadesetak godina, kasnije je obisla svijet, Miroslav Krleza kao centralnu figuru stavio bosanski stecak. Na insistiranje srpskog lobija da to bude freska "Bjeli andjeo" rekao je da je izvor te kulture dalje od nasih prostora i da se njom mogu diciti drugi. Na primjedbe hrvatskog lobija zasto ne ikona iz neke od katedrala u Hrvatskoj odgovorio je isto, da je centar i izvor te kulture negdje drugdje a stecak ima samo Bosna i niko vise na svijetu.
Za Krlezu i samo jugoslovenstvo ima iskljucivi korjen u bogumilstvu. Krleza i ornamentiku stecaka (1954 god) tumaci kao nesrazmjerno velike ruke - "gvozdene i prkosne, jer nijesu htjele da se sklope pred inkvizitorima, koji proklinju i pale Bosnu vjekovima." On odbacuje i samu pomisao da bi "bogumilski mramorovi" nastali "pod uplivom romanike, koja je mogla da se pojavi kao moda vremena kakva je vladala izmedj u Zadra i Dubrovnika."
Pored Krleze kao one sto su bili opcinjeni tom kulturom, spomenimo i Tina Ujevica koji u dva najveca savremena bogumila ubraja Tolstoja i Gandija. (Sarajevo 1931. god.)
Tin Ujevic pise: "Kad bi me neko pitao ko su dva najveca savremena bogumila, ja bih bez oklijevanja odgovorio: 1. Tolstoj 2. Gandi. Kako? Tolstoj i Gandi u vezi s ovom, u Bosni davno izumrlom sektom? - Pa ipak tako je, za to jamci potpuna podudarnost njihovih moralnih sistema". U nastavku svoje rasprave on te moralne sisteme vidi u tri principa:
1. Princip signaculum manus ili hinduski Ahimza, kojim se zabranjuje svako ubijanje i prolijevanje krvi ali i mucenje, bilo kakvo nanosenje zla i stete nekom zivom bicu pa i cijeloj prirodi.
2. Princip signaculum oris ili "snaga istine" kojom se zabranjuje kazivanje i najmanje lazi i klevete i nalog da se cjelokupni zivot podesi po duhu istine.
3. Princip Signaculum sinus ili zapovjed da se u seksualnom smislu ostane apscinent.
Ujevic u daljnjem dijelu svoje interesantne rasprave govori cinjenicama da se zapravo bogovi sele a da cjelokupni moralni sistem na zemlji crpi snagu sa istih izvora a da sva razlika u konkretnim moralno religijskim kodovima dolazi od razlika njhovih propovjedaca i konkretna podneblja i okolnosti pod kojim se oni sire i manifestuju.
Poreklo se ne može sakriti!Austrougarska okupacija proizvela je na srpskom istorijskom i etnojezičkom prostoru dve krupne i danas aktuelne geopolitičke konstante: pored nacionalizovanja muslimana, u BiH se uz podršku austrougarske politike katolici počinju proglašavati Hrvatima, te je tako na srpskom prostoru i od srpskog etnojezičkog supstrata uspostavljen istorijski projekat bosanskog geopolitičkog trougla, koji je i danas aktuelan... Srpska nauka,istoriografija i filologija, već od Daničića naovamo, nažalost, služila je nenaučnim, hrvatskim državnim ciljevima, onako kako ih je Štrosmajer, a potom Jagić i plejada hrvatskih političara od Starčevića do Tuđmana, video i zagovarao. Gresi srpske istorije i nauke o jeziku u jugoslovenskom periodu- tzv. serbokroatistike su evidentni. Ali u pitanju je kolonijalna politika velikih sila. Otuda je neophodno da se kaže i sledeće: Bosna i Hercegovina je u evropskoj nauci smatrana za srpski etnografski i istorijski prostor sve do Berlinskog kongresa, 1878. Hrvatstvo je u Bosnu došlo sa austrijskom okupacijom i sa Štadlerom{papin poverenik Kongregacije za propagandu vere na Balkanu}. Austrougarska je naseljavala katolički živalj uz Drinu koji će kasnije svi postati Hrvati. I kao što Hrvata u 19. veku nema u Bosni, nema ih ni u Dalmaciji. O tome podatke donosi austrijska državna statistika 1850. Štrosmajer je „proturio“ Hrvate u Dalmaciju preko don Miha Pavlinovića, oni će nastati hrvatizovanjem katoličkih Srba. Kako ističu bosanski franjevci – Ivan Frano Jukić i Tomo Kovačević,tada u Bosni su živeli samo Srbi,pravoslavne, katoličke i muhamedanske vere. Da Hrvata tada još nema u Bosni, svedoči i hrvatski istoričar Vjekoslav Klaić, kao i političar Antun Radić. Kao što su se bosanski muslimani identifikovali sa turskom državnom idejom, Hrvati u svoje geopolitičke interese usklađivali sa katoličkom Habzburškom monarhijom…. Običan muslimanski svet, tj. bivši Srbi (Turci su ih zvali „Bošnjaci“ ), nalaze se u stanju kolektivnog identiteta koji Meša Selimović kazuje kroz lik Hasana u Dervišu i smrti „Ni sa kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećajem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme od ma kakvog rješenja!“.Za identitet bosanskih muslimana nakon odlaska Turaka Meša kaže „…Nacionalna neodređenost, lutanje između etničkog i religioznog identifikovanja, neimanje kolektivnog smjera i nedostatak povjesne perspektive, rezultirali su kolektivnim nesnalaženjem, i pasivnim odnosom prema životu koji, posle 1878, nisu smatrali svojim“. Muslimani jesu Srbi muhamedanske veroispovesti, ali zašto je to danas teško reći?
OdgovoriIzbrišiZato što Mozart nije skladao za električnu gitaru. Mislim da je ideja o naciji je pogrešna u kontekstu u kojem vi to spominjete i to bi čovjek pismen kao Vi trebao znati. Pogotovo kad se gleda iz današnje perspektive, a i sami ste rekli, i buduće. Trebamo mijenjati pojmljenje sebe i svijeta oko sebe. Nikad nije kasno.
Izbriši